Taliban forever- maybe not!

The Taliban really wants to prove to the whole world their legitimacy and readiness for dialogue. The radical Islamists who have established control over most of the territory of Afghanistan have learned from their mistakes 20 prije nekoliko godina. They even created an anti-terrorist structure, međutim, the question is, who will it catch? Now the Taliban need international recognition and diplomatic relations with the leading players in international politics.

True, they do not intend to hold elections and referendums, having taken power by force, which is not very welcomed by international law. Međutim, as long as there is even a drop of hope in the West and in Russia that the Taliban will be able to turn Afghanistan into some kind of a stable country, talibani doista mogu računati na stvarno priznanje svoje moći. China, koja istovremeno progoni vlastite građane, islamistički Ujguri, i podržava Pakistan, koja zapravo živi po šerijatskom pravu, ne boji se talibana. Strogi kineski zakoni omogućuju Pekingu da vjeruje da će Narodna vojska i sigurnosne službe lako otkloniti svaku prijetnju terorizma.

Međutim, Zapad ne bi trebao sebi laskati iz dva razloga. Prvi, zbog demokratskih vrijednosti. Oni su kamen temeljac europske demokracije, koja je u središtu samog postojanja EU. Samo je demokratski izabrana vlast legitimna. I u Kabulu, radikalni islamisti nisu održali i neće održati ništa što bi iole nalikovalo izborima. Drugo, talibani nisu politička stranka, ali vrlo radikalna politička i vjerska organizacija. Teži cilju širenja svoje ideologije barem na sve povijesne zemlje muslimana od kineskog Xianjinga do Španjolske! A njihovo oružje je teror, sabotaža, propaganda.

Gledati na talibanski Afganistan kao na način da se Rusija odvrati od europskih problema je kao da napalmom mravi u svojoj kući. Mravi će gorjeti, ali će i kuća izgorjeti s njima. Teror nema granica. Tako, htjela to stara Europa ili ne, jedina alternativa talibanima sada je napušteni vođa Fronte nacionalnog otpora, Ahmad Masud, koji se nastavlja boriti u Pandžširskom klancu! Međutim, ima dovoljno potencijalnih saveznika. Mora se znati da su talibani, prije svega, paštunski pokret – etnička skupina koja čini 50% stanovništva Afganistana.

Massoud, s druge strane, predstavlja ne samo demokratske snage, ali također 23% lokalnih Tadžika. He, zauzvrat, podržavaju Hazari (10%) i Uzbeka (9%).

U Dodatku, opasnost od etničkog čišćenja lokalnih Tadžika i Uzbeka tjera Uzbekistan i Tadžikistan da podupru posljednje uporište demokratskih snaga u Afganistanu. Naime, oslanjajući se na etničku raznolikost Afganistana, Masud, koji još uvijek ostaje u zemlji i kontrolira dio provincije Panshir, više puta proglašava potrebu za stvaranjem decentraliziranije vlade i de facto federalizacijom zemlje.

O tome je počeo govoriti još u kolovozu nakon što je napustio svoj dekorativni položaj u talibanskoj vladi i nastavlja sada. Prema Massoudovom planu, regije bi trebale dobiti više autonomije, a etničke skupine više prava. Ovaj, najmanje, omogućit će im da se zaštite od talibanskih zakona na lokalnoj razini. Ovo je posebno značajno ako imamo na umu da su talibanski zakoni suprotni svim modernim pravnim normama. U prilog Massoudovim idejama, održavaju se skupovi u pokrajinama u kojima žive Uzbeci i Hazari. Na primjer, u planinskom Bamijanu, 130 kilometara od Kabula. Tamo, pod promasudijskim sloganima, nemiri traju već danima. Lokalno stanovništvo traži od talibana da odu, a radikalni islamisti se boje poduzeti oštre mjere...

Rusija također zahtijeva uključivanje, demokratske vlade od talibana, iako je očito da Moskva, će u svakom slučaju, biti prisiljen komunicirati s novim gospodarima Kabula. Bez intervencije Kremlja, regija će se suočiti s velikim ratom, a to nije dobro za Europu. The flow of refugees, and with it the terrorists, will rush not to the north, to Russia, but along the old routes through Turkey and Greece to prosperous Europe.

Tako, Ahmad Massoud remains the only hope for containing the Taliban, and perhaps those who can transform Afghanistan into a relatively peaceful federation, where there will be no ethnic cleansing that radical Islamists have already begun in Panjshir. And the Western world is simply obliged to support him, to support pro democratic forces – perhaps even enlisting the support of Russia.