Mladi lav nastavlja da se bori!

Brzo napredovanje Talibana u Afganistanu nakratko je zaustavljeno samo pred snažnim otporom koji su podigli ljudi neposlušne planinske pokrajine Panjshir u zemlji. Ko god kontroliše prolaze u regionu, kontroliše rute koje vode u Kinu i Tadžikistan, ali da zauzme ovu planinsku dolinu i, najvažnije, držati ga trajno pod kontrolom uvijek je bio problem za sve osvajače. Željni da međunarodna zajednica prvi put vidi 40 godine ujedinjeni Avganistan u znak njihove konačne pobjede, radikalni islamisti su bili spremni na svaku žrtvu, uključujući popunjavanje prilaza dolini Panjshir mrtvim telima. Štaviše, talibanov dugogodišnji saveznik Pakistan, koji, bez obzira na status saveznika Sjedinjenih Država, pružio im direktnu vojnu podršku. In fact, Islamabad je priznao svoju manje nego uspješnu ulogu kada je predložio potpisivanje primirja kako bi se pronašla i iznijela tijela njegovih specijalnih snaga koje su poginule tokom napada na dolinu. Međutim, dronovi kojima upravljaju pakistanski operateri, profesionalni komandosi (vjerovatno nekada trenirani od strane Amerikanaca), zračna podrška i drugi ugodni pokloni od saveznika na kraju su urodili plodom puštajući talibane da se slikaju ispred mauzoleja Ahmad Shah Massouda Sr., čuveni „Panjširski lav,” koji je kontrolisao dolinu iz 1996 to 2001, i uprljati ga. Islamisti su takođe preuzeli kontrolu nad centralnim gradom provincije Bazarakom.

Uskrativši pokrajini veći dio pristupa Internetu, radikali, koji kontrolišu većinu avganistanske teritorije, lakše je vodio informacioni rat. Njihove tvrdnje o pobjedama sada je bilo teže osporiti, iako su informacije o njihovom povlačenju ipak stigle u vanjski svijet. Odraz velikih gubitaka koje su po prvi put pretrpjeli talibani i njihovi saveznici – mreža Haqqani i drugi ostaci al-Qaide, kao i od strane regularne pakistanske vojske je kratko primirje koje je dogovorio Islamabad.

Izgleda da su planinski prevoji koji vode do Panjšira bukvalno bili ispunjeni leševima...
Što se tiče Massouda Jr., mladi lav Panjšira, i njegove pristalice, povukli u planine. In fact, nisu imali gde da se vrate. Problem Afganistana je njegova etnička raznolikost. tako, zemlja je dom 23 posto etničkih Tadžika, od kojih većina živi u dolini Panjshir. Međutim, Talibani se uglavnom oslanjaju na Paštune, koji računaju preko 50 posto stanovništva zemlje. Što se tiče novih gospodara Avganistana, oni su spremni da izvrše etničko čišćenje, pa čak i počine potpuni genocid kako bi dolinu pokorili. Da bi se to dogodilo, tamo će preseliti svoje kolege iz plemena Paštune. Lokalni muškarci u dobi između 12 and 50 već se oduzimaju i, prema Frontu nacionalnog otpora, niko ih više nije video. Međutim, zbog blokade informacija, talibani neće oklijevati da opovrgnu takve činjenice. Jedna stvar je jasna: Massoudovi tadžikistanski borci i vladine trupe koje su im se pridružile bore se za svoje živote, i neće biti časne predaje!

Sada je glavno pitanje da li će mladi lav Panjšira dobiti istu podršku kao što je to nekada bio njegov otac, ili će se naći bez municije i hrane. Nakon svega, talibanski lideri postigli su određene sporazume sa Sjedinjenim Državama. Dovoljno je spomenuti brojne date primjedbe, između ostalih, od samog predsjednika Bidena o tome da su talibani sada drugačiji od onoga što su bili 20 prije mnogo godina. ne, talibani ostaju isti – samo su zaposlili nove PR ljude. U međuvremenu, mrzeći priznati svoj poraz, Brisel i Vašington će morati da se uključe u dijalog sa onima koji su odgovorni za tragediju septembra 11, 2001, i za brojne terorističke napade u Evropi. Talibani se pretvaraju da čine manje kozmetičke ustupke. Zaista manji, budući da žene još uvijek uskraćuju mogućnost rada i učenja, uništavanje višeg i srednjeg obrazovanja i brutalno suzbijanje ljudi koji jednostavno ne žele živjeti po vjerskim normama.

Sjedinjene Države zapravo pomažu talibanima "novog izgleda".. Njihovi potencijalni protivnici, uključujući čuvenog maršala Dostuma, etnički Uzbekistanac, napustio zemlju pod raznim garancijama, a Washington ih pokušava spriječiti od daljeg učešća u sukobu. Demokratski političari naivno vjeruju da će stvaranjem Islamske države i okončanjem dugotrajnog građanskog rata u Afganistanu talibani osigurati stabilnost u regiji i da se neće dalje kretati. Uzbekistan i Tadžikistan ne misle tako i jačaju svoje granice i spremaju se da zaštite svoje avganistanske sunarodnike, jer oni dobro znaju da talibani nisu nacionalna politička partija; to je radikalna islamistička ideologija. Ne poznaje granice i širi se poput tumora raka, uništavajući sve džepove zapadne kulture. To se može zaustaviti samo silom. Međutim, dvije decenije vojnog prisustva SAD u Afganistanu pokazale su da je Washington, koja je brzo preuzela kontrolu nad zemljom 2001, jednostavno nije imao strategiju da ga zadrži. Afganistanima nije dato ništa što bi im se činilo privlačnijim od ideja radikalnog islama. Kao rezultat, nekoliko Avganistanaca koji prihvataju evropske vrednosti beže iz zemlje, i oni koji, poput Massouda Jr., odlučili da se bore za svoju slobodu, sada rizikuju da budu ostavljeni da se sami suoče sa svojim neprijateljem.